Imotski svitnjak

Imotski-svitnjak.com
 
 

Austropotamobius pallipes, posljednji autohtoni rak u vodama Imotske krajine Istaknuto

Post 04 Studeni 2015 In Imotske modre vode By

Radeći neku davnu reportažu za Slobodnu Dalmaciju, ima tome desetak godina, susrela sam se s osviještenim ekolozima i entuzijastima, tada mladićima Mariom  Žužulom i Markom Bilićem, koji su izgarali  u nastojanju da se spasi jedna od rijetkih autohtonih slatkovodnih vrsta koja ima stanište u krškom slijevu rijeka i rječlca koje su se podzemnim i nadzemnim vodotokovima raširile u vode oko planine Dinare. 

Bez njihovih objava na internetu i alarmiranja stručnih ljudi na zagrebačkom sveučilištu, javnost ne bi uopće saznala za ekocid koji se dogodio u slijevu Vrljike, a kojega su glavom platili rakovi i endemske mekouste pastrve. Ti mladi ljudi držali su u tajnosti mjesta u kanjonu Badnjevice gdje je ovaj specifični rak još obitavao, i nastojali ga raširiti nizvodno što im godinama nije polazilo za rukom.

Činjenica je da je Vinarija, proizvodeći metilni alkohol iz ploda datulja uvezenih iz sjeverne Afrike,  izazvala neviđeni pomor rakova koji su, u tom katastrofičnom tjednu, bježali u valovima  iz vode na obalu gdje se od njihovih hitinskih oklopa napravio crveni rub duž gotovo cijele rijeke i kanala za navodnjavanje. Bio je to apokaliptični događaj i apokaliptični prizor, ali je analiza vode i tla izostala zbog političke zabrane tadašnjih vlastodržaca.

Zaslugu za opstanak ovog rijetkog raka svakako imaju Mario, Marko i mnogi drugi njima slični mladići koji su žive rakove prebacivali u gornja Badnjevička jezerca redovito preteći stanje populacije,  i sakrivajući ih od onih što bi dali sve na svijetu da ih mogu pohvatati i pripremiti za trpezu.
Ipak, u zadnjih par godina, rakovi se pojavljuju i nizvodno (nećemo otkriti do koje granice jer opreza ni danas  dosta). Ipak, činjenica je da ih ima dovoljno i da preživljavaju i množe se. Da li je riječ o tome da se kvaliteta vode u Vrljici poboljšala ili se populacija Australopotamobiusa pallipesa adaptirala na zagađenja koja stižu u rijeku kako zbog nestručno  izgrađene kanalizacije ili ispiranja fosfatnih gnojiva i drugih kemikalije s naših njiva nije nam poznato jer su izostala takva istraživanja. 

Ipak ohrabruje činjenica da ovaj rak još uvijek živi na svom autohtonom staništu, u rijeci Vrljici, čiju vodu piju i svi stanovnici Imotske krajine. Samim time sudbina nam je povezana, a ona ovisi isključivo o nama ljudima, Imoćanima, i stanju naše ekološke svijesti.

Tekst: Maja Delić Peršen  
Foto: Luka Kolovrat

Nalazite se ovdje: Naslovna Imotske modre vode Austropotamobius pallipes, posljednji autohtoni rak u vodama Imotske krajine