Imotski svitnjak

Imotski-svitnjak.com
 
 
Ocijenite ovaj članak
(5 glasova)
Post 09 Ožujak 2015 By In Kamen

Nakon što se istakla u borbama oko oslobođenja Imotskog od Osmanlija, obitelj omiškog plemića Ivana „Zuane“ Franceschia je oko 1735. godine od mletačkih vlasti dobila prilično velike posjede u Imotskom polju. Bivši posjedi legendarnog Arci bega-Čauševića te njegova kula s vrtom na Perinuši postale su novo sjedište ove plemićke obitelji.

Galerija fotografija

Ocijenite ovaj članak
(3 glasova)
Post 22 Veljača 2015 By In Kamen

Crkvica Sv. Marije ili u narodu poznata kao Gospina crkva, nalazi se na arheološkom lokalitetu Opačac, u neposrednoj blizini izvora rijeke Vrljike kraj Imotskog. Crkvu je podigla obitelj Franceschi nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva 1719. g. Cijeli posjed koji je obuhvaćao prostor od izvora Opačca i korita rijeke Vrljike pa do Perinuše, odnosno Vinarije na jugu, dobila je ova obitelj u vlasništvo od Mletačke Republike za zasluge u borbama s Turcima.

Galerija fotografija

Ocijenite ovaj članak
(5 glasova)
Post 15 Veljača 2015 By In Kamen

Nema čovjeka iz Imotskog a da nije više puta pogledao kultnu seriju „Prosjaci i sinovi“, to remek djelo dvojice Imoćana – pisca Ivana Raosa i redatelja Antuna Vrdoljaka. U toj seriji snimanoj početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća veliku ulogu  imale su i dvije kamene kuće – Kikaševi i Matanovi dvori . Ti dvori bili su simboli statusa, bogatstva, ali i  trajnosti – kako bi Matan rekao „vični i vikovični“. Teško da bi tada neko mogao pretpostaviti da će za četrdesetak godina, u današnje vrijeme, ti „dvori“ biti uništeni i devastirani što zubom vremena, što krađom „vacada“ i pragova, što nebrigom sadašnjih vlasnika. Premda devastirani, dvori i dalje stoje, čekaju i prkose vremenu. Prvi, oni Kikaševi u Zmijavcima, zaseoku Karoglani, a ovi drugi – Matanovi u Imotskom, uz gradski stadion „Gospin dolac“, nasuprot utvrde Topana.
 Na sreću, diljem Krajine primjetna je tendencija obnove tih starih kamenih kuća koje svjedoče o našoj baštini, načinu života ali i o vještini tadašnjih graditelja.  Nadamo se da će takvu  sudbinu i novu mladost doživjeti  i ovi „dvori“, na radost i ponos svih nas….


Tekst i foto: Luka Kolovrat

 

Galerija fotografija

Ocijenite ovaj članak
(5 glasova)
Post 08 Veljača 2015 By In Kamen

Stećci su srednjevjekovni nadgrobni spomenici koji nastaju u vremenu od 13. do početka 16. stoljeća (u nekim zabačenim krajevima i duže). Južni dijelovi Hrvatske (Imotska krajina, Sinjska krajina, Vrgorska krajina, dolina Neretve, Dubrovačko primorje, Konavle) su matični prostori stećaka, s tim da ih nalazimo na izuzetno širokom prostoru od zapadnih dijelova Srbije i Crne Gore, preko gotovo čitave Bosne i Hercegovine, do južnih i središnjih dijelova Hrvatske.

Galerija fotografija

Ocijenite ovaj članak
(6 glasova)
Post 05 Veljača 2015 By In Kamen

Visoko iznad današnjeg Imotskog uzdiže se tvrđava Topana. Bizantski car Konstantin Porfirognet sredinom 10. stoljeća spominje Imotsku županiju kao jednu od jedanaest hrvatskih županija, a njeno sjedište je već tada tvrđava smještena iznad klisura Modrog jezera. Prilikom radova na tvrđavi 80-tih godina prošlog stoljeća, pronađen je kameni pilastar s ranosrednjovjekovnim pleterom iz 9./10. stoljeća koji se danas čuva u Zavičajnom muzeju u Imotskom.
Središnji i najviši dio tvrđave sagrađen je tijekom 13. i 14. stoljeća kada je u vlasti plemićke obitelji Nelipića, a kasnije i Kosača. Od tog vremena do 18. stoljeća doživljava brojne pregradnje.


Imotski je već krajem 15. stoljeća došao pod osmansku vlast kada tvrđava postaje upravno sjedište imotskog kadije – suca a dijelom i civilnog upravitelja šireg područja. Nakon gotovo 230 godina turske vlasti, tvrđava 1717. godine dolazi pod mletačku vlast. Nakon višednevnog bombardiranja i zauzimanja naselja pod utvrdom, Turci su se predali i povukli prema Ljubuškom i Mostaru. Kako je grad oslobođen na dan Gospe od Anđela (2. kolovoza), taj dan se danas slavi kao dan Grada Imotskog.


Nakon turskog odlaska, 1717. godine Venecija je poslala u Imotski poznatog trogirskog graditelja Ivana Macanovića da popravi tvrđavu, te su obnovljeni glavni ulaz i zidovi. Završetkom turske opasnosti tvrđava je izgubila stratešku vrijednost pa je 1816. godine napuštena i tada počinje i njeno propadanje. Uvelike je oštećena početkom 20. stoljeća gradnjom spremišta za vodu na najvišem platou.


Tvrđava je nepravilnog oblika koji prati oblik klisure na kojoj je podignuta, dužine oko 40 metara. Sagrađena je na nekoliko razina, a vidljivi ostaci datiraju u vrijeme od 14. do 18. stoljeća, s tim da su arheološki sačuvani i raniji slojevi. Prirodno je zaštićena s tri strane: s dvije strane jezerom, a s treće suhom i dubokom vrtačom (Jelavića ili Gospin dolac) gdje je danas gradski stadion. Južni zid tvrđave bio je nešto pristupačniji, te je tu podignut zid pojačan kontraforima kao nastavak kamene litice. Tvrđava je okružena kamenim bedemima s puškarnicama, debljine oko 1.5 metara, koji su u kasnom srednjem vijeku zbog pojave novog vatrenog oružja i uvelike izmjenjeni.


Gornji dio tvrđave podijeljen je u dva dijela: viši, s ulazom na sjeveroistočnom uglu gdje su stajali stambeni prostori, cisterne s vodom i tamnice, te niži, s glavnim ulazom (iznad kojeg se nalazio župnikov stan) i crkvicom Gospe od Anđela iz 18. stoljeća. Donji dio utvrde nalazi se s južne strane i bio je branjen bedemom s okruglom kulom koja je sačuvana lijevo od glavnog ulaza, a djelomično i drvenim palisdama.

Tekst: Ivan Alduk
Foto: Luka Kolovrat

Galerija fotografija

Ocijenite ovaj članak
(1 Glas)
Post 02 Veljača 2015 By In Kamen

Ostaci župne kuće na „Ćemeru“ nalaze se stotinjak metara jugoistočno od stare župne crkve Velike Gospe u Zagvozdu. Radi se o stambeno-gospodarskom sklopu koji se sastoji od glavne stambene kuće, tri pomoćna objekta, bunara i gumna. Svi objekti povezani su u funkcionalnu cjelinu, a nastali su u različitim periodima od 18. (možda čak i druge polovice 17. stoljeća) do kraja 19. stoljeća.

Galerija fotografija

Nalazite se ovdje: Naslovna Kamen