Imotski svitnjak

Imotski-svitnjak.com
 
 

Klape Gospi od Anđela Istaknuto

Post 18 Srpanj 2017 In Novosti By

Kada dobijem rijetku priliku uzeti u ruke tekst Maje Punoš Rebić, unaprijed znam da će među ispisanim riječima, redcima i pasusima odzvanjati anđeoske terce što su ostale upisane u dalmatinsku kolektivnu memoriju kao najvrjednije obilježje našeg bića, ali i najviši estetski kanon kojem svatko od nas teži, jer mu je kroz stoljeća postao imperativom, razlogom ali i modusom opstojnosti. 

Da se nisu udale u ovu drevnu ilirsku/ hrvatsku postojbinu, iza Bijakove, velike majke Sredozemlja, ostali bismo prikraćeni za ljepotu ženskog klapskog pjevanja, a „Neviste“ ne bi nikad saznale kako živac kamen može plakati od ganuća, pod smaragdnim imotskim nebom po kojemu padaju suze svetog Lovre. Ne bih ovdje htjela arbitrirati o tome koliko je teško održati žensku klapu jer su članice majke i supruge sa svojim obvezama, ali želim da se svi prisjetite koliko je težak i mukotrpan svaki povratak pred publiku, osobito ako je, kao u slučaju naših „Nevista“ kriterij visok kao samo nebo, ali, kojima je samo nebo i granica.
S osobitim zadovoljstvom, sjedeći za računalom iza one iste ponistre s crvenim điranom kojega su odabrale kao simbol ovogodišnjih 10. Susreta klapa „Pismo moja“ i uoči velike imotske 300. obljetnice oslobođenja od Turaka,  srdačno ih pozdravljam na stranicama portala Imotski svitnjak, s kojim se naše „Neviste“ vole javno. Dobrodošle!

Vaša urednica Maja Delić Peršen     

 

Klape Gospi od Anđela

Dok se Imotski, dušom i tijelom, svojim kulturnim i svekolikim  bićem, priprema za vrhunac svog jubilarnog slavlja koje će kulminirati na blagdan svoje nebeske  zaštitnice Gospe od Anđela, imotsko noćno nebo mirno je i ispunjeno sjajnim zvijezdama, poput onih na Gospinoj kruni.
U ove dane, prije tri stoljeća, Imoćani nisu gledali ni zvjezdano nebo nad sobom, ni kitili ulice svoga grada cvijećem, niti je hrvatski barjak ponosno vijorio nad gradom boreći se s burom koja danas, jedina smije rasplesti niti ponosne nam trobojnice na Topani.
Prije tri stoljeća, u zraku se ćutio strah i neizvjesnost, a noć je skrivala odsjaje jatagana, kubura ,pušaka i noževa bilosapaca koji su, zataknuti o pripašaje  imotske muške čeljadi , spremno čekali vrhunac krvavog boja s osvajačima s Orijenta.
Zvjezdano nebo zamijeniše tad sjajne suze u očima imotskih žena, majki, sestara i kćeri, a tihe trenutke noći ispuniše njihovi bolni jecaji. Drhteće ruke zapletoše prste u svoje krunice i zavapiše Bogu da ih spasi; bezbrojne molitve uputiše Gospi, najdivnijoj od svih Božjih stvorenja - Majci milosrdnoj i ljubežljivoj, Majci strpljivoj i poniznoj, zaštitnici svega naroda kršćanskoga.
Znao je narod ovoga kraja da Gospa vidi sve njihove stoljetne patnje i kako im snaga njihovog izmorenog bića kopni. I, vidje Gospa da narod ovoga kraja, u  svojoj patnji, muci, strahu i pogibelji ostade vjeran Bogu svom, Gospodinu nad svim vojskama. A ako je Bog uz nas, ta tko onda može biti protiv nas! rekoše.
I ponovno Imoćani ugledaše zvjezdano nebo nad sobom, a srca udarahu u prsima, ponosno i zahvalno.
Pripašavahu se odonda još mnogo puta imotski muževi odlazeći ponosno i hrabro u boj protiv barbara s Istoka, a Gospa ih njihova uvijek blagoslivljaše.
Kako pređe, tako i unuke. Kako tada,tako i danas.
Uzvratitše Imoćani svojoj Gospi za beskrajnu i strpljivu majčinsku ljubav: netko zlatom, netko svilom, netko prinosima svekolikim, netko milosrđem, netko žrtvom, netko postom, a netko pjesmom i molitvom.
Voli Gospa pjesmu jer su joj tolike nadahnuto spjevane da im se ni broja ne zna. Pjevali su joj svi puci svijeta, a naše su joj posebno srcu omilile. Od starih glagoljaških vremena pa na ovamo, pjeva puk hrvatski svojoj Gospi najljepše pjesme.
Isprepletoše se versi  Marulovi u molitvi suprotivoj Turkom, a nebrojene joj antifone izvezle beskrajnu koprenu. U njima se nižu nježne riječi poput niske najljepšeg mirisnog cvijeća; riječi blage i tople, riječi hvale i molbe, riječi djetinje ljubavi koje šapće svojoj majci.
Na dan kad će se slika naše Anđeoske Kraljice zauvijek ponosno uspraviti pred oltarom serafskoga oca Frane, onoga koji ju je toliko ljubio, poletjet će stotine stihova, poput bijelih golubica, crkvom koja nosi njegovo ime. Stotine će ispjevanih nota počastiti našu Gospu od Anđela, najdivniju od svih Božjih stvorenja.
Pjevat će joj toga dana mnoge klape. Doći će joj pjevači sa svih strana Dalmacije i prinijeti joj darove i molitve svojih srdaca.
A Gospa će nas svih zagrliti i blagosloviti.
Kako onda,tako i sad.

Klapa Neviste Imotski

Romoru s crikav glave kamene
glas Jurjev, Radovanov
'vo je naša zemja
zboru zlamenja od iskona
svi uzli u pleterin.

Hripju šematorija, kampošanti
vitri u cimpresin
škripju ploče greb roda ervatskog
vapu uskrisle ruke galijot, martiri

I moli more, o judi, puntari
o vrli vi muži ervatski
ma, stanimo se s prazi svoji'
spram barbari
spram barbari od istoči

Zvonu versi dun Marina
i Marulov glas rebati
'vo je naša zemja
u žilan vriju viki baščine
suz-usali, muk-stivani
'vo je naša zemja

( Jakov Dukić, 'Vo je naša zemja )

 

Nalazite se ovdje: Naslovna Novosti Klape Gospi od Anđela